"Nije se stideo da uzme motiku i lopatu! Da nije bio episkop, bio bi izvanredan građevinar": 6 godina od smrti patrijarha Irineja
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Prota Milutin Timotijević seća se patrijarha Irineja kao vrednog i skromnog čoveka, koji nije zazirao ni od motike ni od lopate.
- Ističe da je tokom službe u Nišu gradio hramove, obnavljao Saborni hram i pomagao Prizrenskoj bogosloviji posle proterivanja sa Kosova.
- Podseća i na Irinejev odnos prema Kosovu i Metohiji, kao i na to da je još za života naslutio da bi ga mogao naslediti mitropolit Porfirije.
Bio je petak, 20. novembar 2020. godine, 7.07 ujutru. Na Patrijaršiji je istaknuta crna zastava, a zvona Saborne crkve u Beogradu oglasila su tužnu vest dok su vernici i sveštenstvo širom zemlje palili sveće za pokoj duše patrijarha Irineja.
Njegov odlazak duboko je potresao verujući narod, a šest godina kasnije uspomene na čoveka koji je deceniju predvodio SPC za Kurir evocira prota Milutin Timotijević, njegov prijatelj još iz bogoslovskih dana. Upoznali su se 1949. godine na Prizrenskoj bogosloviji, prota je bio prva godina, a Miroslav, potonji patrijarh Irinej, druga. Obojica iz okoline Čačka i sličnog duha.
- Još i tada je pokazivao osobitu ljubav prema crkvi i prema monaškom načinu životu - priča nam prota Milutin, koji je od 1984. sve do 2021. bio rektor Prizrenske bogoslovije.
Duhovno sazrevanje na KiM
Boravak na Kosovu i Metohiji bio je veoma značajan za duhovno sazrevanje patrijarha Irineja, jer je upravo tamo upoznao stradanja i svakodnevne muke srpskog naroda. Kasnije je upućen u manastir Ostrog, gde je bio upravnik monaške škole i imao priliku da još bolje upozna narod i njegovu dušu u Crnoj Gori. To iskustvo, kako ističe prota Timotijević, bilo je dragoceno za njegov dalji put.
- Godine 1971. postao je rektor Prizrenske bogoslovije. Započeo je obnovu bogoslovije i za tri godine, koliko je bio na njenom čelu, mnogo je uradio na njenom materijalnom unapređenju, ali i na jedinstvu među učenicima. Tu su bili đaci iz svih krajeva naše zemlje, a episkop raško-prizrenski Pavle, potonji patrijarh, govorio nam je: "Mi smo svi jedan narod, da prvo budemo narod Hristov, pa srpski" - priča sagovornik.
Godine 1974. Irinej je izabran za episkopa, a narednu godinu proveo je kao vikar patrijarha Germana, kada je i upoznao administrativni rad SPC. Nakon toga postavljen je za episkopa niškog.
- U Nišu su postojala svega tri hrama iz predratnog perioda, a on je krenuo u izgradnju hramova, pronašao je zajednički jezik s nekim ljudima koji su bili u vlasti. Inače, to se odvijalo u vreme kad komunistička vlast nije bila naklonjena crkvi. Počela je izgradnja Hilandarskog metoha a u Nišu, uz Hram je sazidana i zgrada gde su boravili monasi koji su se pripremali za odlazak u manastir Hilandar. Kad je 1999. godine bogoslovija iz Prizrena isterana, kao i sav narod, tada je vladika Irinej ustao i primio našu bogosloviju u nedra njegove eparhije, ustupio je tu zgradu i deo svog episkopskog dvora i tu smo, zahvaljujući njemu, mogli da nastavimo rad Prizrenske bogoslovije - priseća se on.
"Vladika Irinej je bio jako žalostan"
U požaru je stradao niški Saborni hram Svete Trojice 2001. godine...
- Vladika Irinej je bio jako žalostan. Nikad ga nisam video žalosnijeg. Kad se Hram obnavljao, svaki dan je gledao radove, bio na skelama. Zahvaljujući njegovoj upornosti, Hram je obnovljen. Da nije bio episkop, on bi bio izvanredan građevinar. Bio je veliki radnik, nije se stideo da uzme motiku ili lopatu da pomogne i očisti, to je neverovatna snaga. Mi koji smo ga poznavali to znamo, a što je najvažnije, bio je pravi čovek, umeo je da razume. Imao je jedan blagi šarm i duh. Bio je čovekoljubiv, voleo je svoj narod.
Irinej je proveo na tronu niške eparhije 35 godina, a 2010. godine izabran je za 45. patrijarha Srpske pravoslavne crkve.
- Ključna rečenica koja bi mogla da ga okarakteriše jeste kad je govorio o našem Kosovu i Metohiji: "Što je silom oduzeto, to se nekad može i vratiti." Na taj način obavezao je sve koji upravljaju ovom zemljom da ne smeju pokloniti ili potpisati nešto čime bi se odrekli Kosova i Metohije. Bio je izuzetan patrijarh koji je nastavio duhom patrijarha Pavla - zaključio je prota Milutin.
Irinej naslutio ko će ga naslediti
Prota Timotijević prisetio se i susreta s patrijarhom Irinejem povodom njegovog 90. rođendana. Iako se u Crkvi rođendani ne proslavljaju, prijatelji i saradnici su tom prilikom otišli da mu čestitaju, poželevši mu da doživi i stotu.
- On je na to odgovorio: "To je Božja stvar." Iste godine se upokojio - prisetio se prota.
Govoreći o izboru njegovog naslednika, Timotijević je otkrio i jednu zanimljivu anegdotu. Dok je Irinej još bio živ, neko je pomenuo da bi mitropolit Porfirije mogao da ga nasledi na patrijaršijskom tronu.
- On se zamislio i rekao: "Pa, nije ti to loša ideja." I tako je i bilo. Duh Sveti bira čoveka koji će znati u kom vremenu treba da vodi Crkvu.